15/07/2026
Istinska osobnost ne može se razviti niti diferencirati ako se nije mogla proživjeti.�Po Winnicottu, u stanju nekomunikacije, sve je naizgled u redu, ali nas prati osjećaj praznine i besmisla. U tom smislu depresivno raspoloženje može biti signal gubitka sebe zbog poricanja emocionalnih reakcija. Praznina je, ističe Alice Miller, stvarna: došlo je do pražnjenja, djelomičnog uništenja potencijala prerezivanjem spontanog i životnog doživljavanja u korist prilagođavanja.
Ozbiljna posljedica prilagođavanja jest nemogućnost svjesnog proživljavanja osjećaja u djetinjstvu—poput ljubomore, zavisti, ljutnje, napuštenosti, bespomoćnosti, uživanja u tijelu, straha pa čak i gladi.
U odraslosti takvi ljudi, inače iznimno sposobni za duboke osjećaje i introspekciju, s lakoćom i detaljno opisuju doživljaje iz djetinjstva u kojima nije bilo konflikta. No, kada se radi o emocionalno zahtjevnoj situaciji, ne sjećaju se emocija; čini im se da su, situaciji usprkos, bili dobro, mirni. O sebi kao djetetu govore bez suosjećanja: ne uvažavaju emocionalni svijet vlastita djetinjstva, ne razumiju svoju dječju sudbinu niti istinske potrebe izvan opterećenja postignućima. Često prema vlastitim dječjim iskustvima nemaju poštovanja; o njima govore ironično ili podrugljivo.
Alice Miller pojašnjava da dijete može proživjeti osjećaje samo ako postoji osoba koja ih prihvaća, razumije i podržava. Ako je rizik gubitak ljubavi, dijete neće proživjeti najprirodnije osjećaje. Dijete se boji i intenziteta osjećaja koji ni ne može izdržati bez empatične okoline.
Prava osobnost uključuje osjećaje i osjete te njihovo izražavanje od samog rođenja. U protivnom se ne možemo pouzdati u vlastite osjećaje: nismo kroz pokušaje i pogreške stekli iskustvo o njima pa ni svoje potrebe ne poznajemo—otuđili smo se od sebe. Tako usamljenost u roditeljskom domu u odraslosti zamjenjuje izolacija od sebe, koju doživljavamo kao prazninu i besmisao.
Svi smo u djetinjstvu donekle uvjetno voljeni, što vodi u stil preživljavanja ili prilagođenu osobnost. Ona nije prepreka intelektualnom razvoju, dapače, ali jest prepreka istinskom emocionalnom životu. Zdrav osjećaj sebe znači sigurnost da doživljeni osjećaji i želje pripadaju vlastitu biću. Divljenje ne može zamijeniti ljubav—tek je kompenzacija neosvijećene potrebe za prihvaćanjem. Uvjetovanost je postignućima: tada su ponos i sram opasno blizu kad se očekivanja ne ispune.
Na terapiji, provala ranih dječjih osjećaja—često praćena početnim nerazumijevanjem—prekida depresivne tendencije i uči nas da možemo napustiti dotadašnju shemu razočaranja, potiskivanja i depresivnog osjećanja u korist proživljavanja boli. Iz kontakta sa svojim unutarnjim svijetom, i boli usprkos, neočekivano izlazimo življi i kreativniji.
Miller ističe da nas depresivno raspoloženje dovodi blizu rane, ali da tek tugovanje za propuštenim vodi zacjeljivanju.
Ili—terapija ne popravlja sudbinu, već omogućava da, u vlastitom sudbinu, tuga u tome i njezino propuštanje prestane biti kazna: na mjestu poricanja dolazi proživljavanje.
Magda Kuljiš, Koherentna tjelesna psihoterapija
Edukacija osobnog razvoja Centra Snaga namjere kreće na jesen s novom generacijom. Ukoliko osjećate poziv, prijavite se na www.snaganamjere.com.
Koherentna tjelesna psihoterapija istražuje vezu između tijela i uma te pomaže klijentima da postanu svjesniji svojih tjelesnih senzacija i emocionalnih reakcija. Ujedno pomaže klijentima razviti dublje razumijevanje i svjesnost svojih emocionalnih potreba i tjelesnih reakcija.
Koherentna tjelesna psihoterapija verificirana od strane European Association for Body Psychotherapy (EABP). Snaga namjere je član SPUH-a i HKPT.
Voditeljice Marina Nardin EABP, ECP, HKPT i Tihomira Ilić Prskalo,EABP, ECP.
